Digitalni obrazovni sadržaji, a osobito digitalni udžbenici, sve su češće tema različitih diskusija, strateških dokumenata, projekata i aktivnosti. Različiti dionici obrazovnog procesa i sustava načelno se slažu da obrazovanje mora ići u korak s vremenom te da su digitalni udžbenici budućnost i da nose niz prednosti za učenike, nastavnike i proces obrazovanja. No različiti dionici, različite tvrtke, različite obrazovne institucije pa i znanstvenici koji se bave tim područje na različit način doživljavaju i definiraju e-udžbenike.

 

Je li dovoljno tiskani udžbenik objaviti u pdf formatu da bismo ga nazvali e-udžbenikom, može li i web stranica biti digitalni udžbenik, treba li digitalnim udžbenikom zvati samo one udžbenike koji su izuzetno obogaćeni multimedijom ili je dovoljno da se udžbenik može preuzeti na računalo ili mobilni uređaj i koristiti bilo gdje? Kako zaštititi digitalne udžbenike i treba li im uopće zastita? Koja je u procedu digitalizacije kurikuluma uloga nakladnika, koja obrazovnog sustava, a koja pojedinih nastavnika? Kako se u to uklapaju otvoreni obrazovni sadržaji?

 

Sva ova pitanja provukla su se kroz diskusiju o ovoj zanimljivoj i aktualnoj temi, gdje su sudionici podijelili s nama svoja iskustva, ideje i stavove, i pomogli da zajedničkim snagama odgovorimo na neka od ovih vrućih pitanja.