Zlatko Papeš, rođ 16.7.1953 u Zagrebu. Jedan je od osnivača tzv.interdisciplinarnog-B studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1976. g. jedan je od utemeljitelja studija Društveno-humanističke informatike na istom fakultetu. iz kojega se razvio današnji studij Informacijskih znanosti. Gotovo od osnivanja CARNet-a i prvog Gopher servisa u institucijama gdje radi CARNet je koordinator, uz manje prekide, sve do danas.
Profesor je pedagogije, fonetike i društveno-humanistički informatičar. Koautor je prvih programa za konkordancije hrvatskog književnog jezika na NU Algolu-u, implementator obrazaca za optičko čitanje obrazaca za testove na medicinskim fakultetima u nas, utemeljitelj prvih Web-ova i intraneta Medicinskog fakulteta, Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice», Opće bolnice «Sveti Duh». Informatizirao je i Zavod za lingvistiku, Zavod za kulturu Hrvatske, Medicinski fakultet, uredništvo CMJ, SMK, Višu medicinsku školu, Medicinsku školu Vinogradska i dr. Koautor prvih radova u nas o nastavničkim Web tehnikama i Web usmjerenoj edukaciji još 1997. g. Autor radova o editorima i upravljanju znanjem. Jedan je od autora letrističke poezije Mladih hrvatskih pjesnika i letrističke pjesme «Čovjek bez kišobrana» objavljene 1972. Predlaže termin pragmatem. Oformio Multimedijski centar i TCR funkciju predavaonice Kliničke bolnice «Sestre Milosrdnice» u Zagrebu. Svojedobni je su-predlagač osnivanja Multimedijskog edukacijskog centra u Dubrovniku. Zagovornik je otvorenih standarda, edukator i konzultant u području informacijskih tehnika u području društvenih i medicinskih djelatnosti, telemedicine, hipermedije, Web-servisa, reprezentiranja znanja, tehnologija Semantičkog Weba. Ustrajan je promicatelj informacijske pismenosti te zagovaratelj transformacije Hrvatske u društvo visokotehnoloških, sistemskih, cjelovitih i udruživo reprezentiranih znanja sa suradnicima iz HAZU i KBC Zagreb kao i nekih srednjih škola. Zalaže se za održavanja CUC-eva na hrvatskom kao prvom radnom jeziku i njegovanje hipermedijske i govorne kulture.

Radi kao pomoćnik ravnatelja za informatiku Opće bolnice «Sveti Duh» od 2005. Suosnivač je i tajnik Hrvatske udruge za promicanje novog obrazovanja i znanja. Održao je niz radova na CUC-vima.  Do punih tekstova objavljenih radova koji su većinom iz područja Web tehnologija s posebnom primjenom u obrazovanju, Semantičkog Weba, e-obrazovanja, e-poslovanja može se lako doći  pretražujući na http://bib.irb.hr, pod autorsko pretraživanje: papeš, zlatko).


Akademik Adolf Dragičević
Rođen 1924. god u Zaostrogu, Makarsko primorje, gdje završava osnovnu školu, gimnaziju u Splitu i pravne studije u Zagrebu. Od 1951. asistent je i profesor na pravnom fakultetu u Zagrebu na predmetu Politička ekonomija. Znanstveni je savjetnik i redoviti član HAZU-a. Umirovljen je 1994. god. Objavio je više od 300 znanstvenih rasprava: knjiga, monografija, studija, članaka i priloga u zbornicima radova: veći broj recenzija i prikaza, feljtona i eseja, intervjua i komentara u
povremenim publikacijama, revijama, tjednicima i dnevnim listovima. Više je knjiga doživjelo
ponovljena izdanja, a neke su poslužile kao teme okruglih stolova s prilozima objavljenima u
znanstvenim časopisima. Za taj znanstveni rad dobio je više nagrada i priznanja, među kojima su i republičke nagrade za priznatija znanstvena djela i ukupnu istraživačku djelatnost.

U prvom desetljeću 21. stoljeća objavio je (sa D. Dragičević) "Doba Kiberkomubnizma, visoke tehnologije i društvene promjene", Golden Marketing, Zagreb 2003 te "Svjetski izazov Hrvatskoj: 'Četiri velike izgubljene bitke dovoljne da se izgubi rat za opstanak'", Zagreb, Razlog 2005 (monografija) te razne rukopise, među kojima i Prijedlog za osnivanje HRVATSKE AKADEMIJE SISTEMSKE ZNANOSTI 21. stoljeća, 2005. g.


Mr. sc. Zvonko Rešetar, profesor, rođ. je 1932. g. u Orahu, općina Vrgorac. Osnovnu školu završio je u Orahu a gimnaziju u Sinju. Filozofski fakultet, smjer geografija završio je u Sarajevu, a postdiplomske studije Teorije ateizma i religije magistrirao je u Zagrebu. Službovao je kao direktor gimnazije u Virovitici, a ostatak radnog vijeka proveo je kao tajnik za znanost i obrazovanje Medicinskog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu. U stručnom tisku javljao se člancima i prikazima iz djelatnosti obrazovanja i znanosti, među kojima navodimo "Nove premise za studij medicine u Hrvatskoj", Medicinski fakultet Sveuč. u Zagrebu, 1996. g, "Informatizacija društva i nova civilizacija u nastupanju" te (sa Z. Papeš): Novo sistemsko znanje i cjelovito obrazovanje kao osnovni čimbenik društvene proizvodnje (1990 - 2006), rukopis.

U sklopu 1. hrvatskog kongresa telemedicine, 2002. god. iz novoosnovane, jedne od prvih trinaest CARNet TCR-učionica (koju je informacijski i hipermedijski oblikovao Z. Papeš sa suradnicima kao Multimedijski centar KB "Sestre milosrdnice"), otvorio je kongres "Predstavljanje znanja u jedinici vremena", radom pod nazivom "Proizvodnja znanja ili zašto neka društva i institucije uče, a neke ne uče". Inicijator je i suosnivač Hrvatske udruge za promicanje novog obrazovanja i znanja (HUPNOZ) 2004. god. čiji je aktivni dopredsjednik.