Uvođenjem e-obrazovanja na hrvatska sveučilišta, uloga fakultetskih (visokoškolskih) knjižnica se brzo i iz temelja mijenja. Broj studenata koji studiraju na daljinu povećava se, a usluge knjižnice moraju biti jednako dostupne svakom korisniku, bez obzira na to gdje se on nalazi. Također, provođenje novih načina studiranja propisanih Bolonjskom deklaracijom nužno iziskuje sve veći broj primjeraka stručne/znanstvene literature i tješnju povezanost knjižničara s nastavnim osobljem te upućenost u nastavne programe.

Uz nove usluge koje nude, knjižnice još uvijek moraju djelovati i na 'starom frontu' jer klasični način poučavanja neće iščeznuti.
Da bi fakultetska knjižnica bila kvalitetna podrška e-obrazovanju potrebna je suradnja svih struktura akademske zajednice – od studenata, uprave, nastavnog osoblja, pa do informatičke službe na pojedinom fakultetu.
Glavna promjena koju mogu očekivati fakultetske knjižnice jest ta da više neće biti samo 'dostavljači', već i organizatori informacija s obzirom na razne profile korisnika. Drugim riječima,  upravljanje znanjem (Knowledge Management) postat će bitan čimbenik usluga fakultetske knjižnice.

Unutar šume elektroničkih informacija odabir onih relevantnih, potrebnih korisnicima fakultetskih knjižnica, jedan je od specifičnih poslova visokoškolskih knjižničara-predmetnih stručnjaka. Upravljanje znanjem zahtijeva individualni pristup, poznavanje korisničkih potreba, studijskih programa, itd. Samo na taj način informacije mogu stići do onih korisnika kojima su potrebne.
Uvođenje novih tehnologija u obrazovanje iziskuje i stalno stručno usavršavanje knjižničara, odnosno usvajanje novih vještina, kako komuniciranja s korisnicima, tako i korištenja LMS-ova (Learning Management System).

Fakultetske knjižnice na ustanovama na kojima će e-obrazovanje zaživjeti svakako će obilježavati:

• digitalizirane zbirke znanstvenih tekstova (znanstvenog osoblja zaposlenog na fakultetu)
• digitalizirane zbirke ispitne literature (studenti će im pristupati uz korisničko ime i zaporku)
• čitaonice digitalne građe
• individualizirani pristup korisnicima knjižnice (zbirka više nije u središtu pozornosti, već korisnik – upravljanje znanjem), drugačiji načini komunikacije (računalno generiranje prijedloga novonabavljene stručne literature s obzirom na to što korisnik posuđuje...)
• uključivanje knjižničara u pojedine kolegije koji se izvode online
• podučavanje korisnika u pronalaženju kvalitetnih elektroničkih izvora, citiranju elektroničkih izvora, autorskim pravima i etici online komunikacije korištenjem LMS-ova
• odabir znanstvene literature u elektroničkom obliku

Strah da će djelatnosti knjižnice možda 'iščeznuti' dolaskom elektroničkih oblika građe potpuno je neopravdan. Naprotiv, sve veći broj elektroničkih izvora informacija i uvođenje e-obrazovanja iziskuje knjižničare-predmetne stručnjake više nego ikad. Pred fakultetskom knjižnicom kao podrškom e-obrazovanju stoji mnogo stručnog rada, suradnje sa svim strukturama zaposlenika i studenata pojedinog fakulteta te entuzijazam pri uvođenju novih usluga.