Sažetak
E-learning danas kao suvremeni pristup učenju i poučavanju treba postaviti na pravi put obzirom na didaktička pravila usvajanja znanja i poučavanja. Temelj, okosnica, ovog rada je pokazati kako tradicionalni didaktički procesi imaju utjecaja na e-learning, i koje su moguće modifikacije u postavljenim teorijama, a kako bi se osigurao maksimum znanja kod polaznika obrazovanja.
U radu je iznesen razvoj procesa evaluacije od Tylera pa do danas. Obrađena je Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva koji je i do danas ostao  temelj i polazište za ispitivanje razina kognitivnog razvoja. Argumentirala se potreba za uvođenjem i slijeđenjem novih taksonomija, karakterističnih za vještine i znanja potrebna za optimalnu iskoristivost prezentiranih obrazovnih sadržaja na mreži. Iznesene su metode kategorizirane po razinama kognitivnog usvajanja znanja te opravdala njihova efikasnost i funkcionalnost.

Proces evaluacije se ustvari sastoji od određivanju u kojoj mjeri su ostvareni obrazovni ciljevi, s tim da ostvarenja tih ciljeva nose neke promjene u ljudima (…), slijedi da je evaluacija proces kojim se određuje efektivna mjera tih promjena (Tyler,1949.)

Bloom predlaže da se razlikuju 3 različita oblika učenja: Kognitivna (znanja i razumijevanja), Afektivna (stavovi), Psihomotorička (vještine).

Znanje se definira kao sustavni pregled usvojenih i trajno zapamćenih činjenica, a kognitivno znanje se definira kao znanje povezano s misaonom sposobnošću.

Dobar didaktički projekt koji želi na inteligentan način iskoristiti sve potencijale mreže morao bi krenuti od detaljne analize obrazovnih ciljeva koji se trebaju postići.

Kategorizacija znanja temeljem taksonomije (Bloom): činjenično znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza, procjena. Navedene kategorije su detaljno obješnjene.

Kod Blooma se u kognitivnoj fazi obrazovni ciljevi razvijaju na 6 ključnih razina, koji su pritom hijerarhijski organizirani od najjednostavnijeg do najsloženijeg. Upravo se o tom redoslijedu može diskutirati u smislu da nema objektivnih i determinirajućih argumenata da razina analize dolazi prije sinteze ili da se procjena stavlja na sam kraj. I zašto dijeliti tri sfere: kognitivna, psihomotorna i afektivna kad neke aktivnosti u obrazovnom procesu zalaze u više od jedne sfere (najčešće ispreplitanje kognitivne i afektivne faze).

Ono što nedostaje u Bloom-ovoj takosnomiji jest da taksonomija ne odgovara i ne pojašnjava ono najbitnije: koje su metode najbolje ili barem preporučljive za postizanje gore navedenih obrazovnih ciljeva, čini se da taksonomiji nedostaje jedan jasan metodološki pristup i model didaktičke jedinice.

Naglašena je definicija e-learninga sa naglaskom na to da je E-learning nadogradnja tradicionalnom obrazovanju, a nikako ne njegova zamjena.

Valja imati na umu bez obzira na to koliko materijali za e-learning izgledali zabavno s učeničke strane, oni su s učiteljske strane vrlo složen i težak posao koji mora zadovoljiti više zahtjeva nego poučavanje na klasičan način. Za taj proces moraju biti spremni nastavnici i polaznici (učenici, studenti, stručno osoblje) jer ih očekuje posve nova uloga, različita od one u klasičnom obrazovanju.
Predlaže se stvaranje nove taksonomije namijenjene E-learning obrazovanju nadopunjene na Bloom-ovu taksonomiju, sa stanovišta novih komunikacijskih metoda i tehnika usvajanja znanja. Predlaže se pet razina: poznavanje tehnologije, individualni rad E-komunikacijom, grupni rad E-komunikacijom, ekspresija vlastitog znanja E-tehnologijama, E-tutoring. Za razliku od Bloomove taksonomije gdje se razine događaju sekvencijalno hijerarhijski, u ovoj je taksonomiji predviđeno, i njoj svojstveno, da se aktivnosti više razina događaju paralelno ili čak više puta u jednoj razini.

Stvara se nova kultura poučavanja, specifična upravo za e-learning, koja otvara neke mogućnosti i razine kognitivnog dostignuća o čijem postojanju se prije nije moglo niti razmišljati. Sudionici e-learning obrazovnog procesa koristeći sve te mehanizme postaju sposobni (moraju postati) istražiti sve podatke, informacije i sadržaje koji su im na raspolaganju na mreži, međusobno komunicirajući, dolaze do novih zaključaka, spoznaja, znanja. Do novih znanja, dakle, dolaze aktivno sudjelujući u procesu, imajući pred sobom na raspolaganju multimedijalne sadržaje, potražujući pomoć i dajući pomoć (kad je potrebno) komuniciranjem sa ostalima.

Internet zasigurno nije nezavisan i neutralan mehanizam s obzirom na poučavanje i usvajanje obrazovnih sadržaja: ne možemo koristiti tehnologiju bez da ona utječe na nas ili da nas "iskoristi". Toj činjenici se posebno treba dati značaj kada se govori o obrazovanju (školama, fakultetima..).

Bloom-ova taksonomija predstavlja vodilju, odnosno mjerne točke temeljem kojih se može vidjeti koliko su kvalitetno usvojeni nastavni sadržaji. Objasnit će se utjecaj svakog pojedinog dijela taksonomije na kvalitetu usvojenih nastavnih sadržaja, te mogućnost što objektivnijeg zaključivanja na kojem se stupnju usvojenih znanja polaznik nalazi. Detaljno će se objasniti mogućnosti i primjena pojedinih LMS alata za postizanje svih 6 razina znanja.

Nije bitno samo izraditi E-tečaj već i sam tečaj evaluirati na način da se provjeri u kojoj su mjeri ostvareni obrazovni ciljevi tečaja. To se može izvesti isključivo dobivanje povratne informacije samog polaznika, a time se indirektno uviđa koliko je stvarnog znanja polaznik usvojio.

Rad će pokazati kako modernizirati obrazovni proces E-obrazovanjem, respektirajući tradicionalne didaktičke aspekte učenja i poučavanja, te njihovu nadogradnju novim E-tehnologijama, mehanizmima i kauzalnim vezama.