Nastavu kao smisleno i ciljano oraniziran sustav čine elementi: učenik i nastavnik okupljeni  oko  sadržaja. Oba imaju  jednaku motivaciju: kvalitetno savladavati sadržaj u određenom kontekstu. Cilj rada je ukazati prvenstveno pravne ali i etičke i moralne aspekte nastave eNastave.

Učenik i nastavnik su postavljeni u odnos iz kojeg proizilaze njihova određena prava i obveze. Takav proces je stoga nužno zakonski regulirati tj. osigurati pravilnu realizaciju obveza i zaštitu prava. Problemi  vlasništva i prava obično nisu u nadležnosti nastavnika ili učenika. eNastava pak taj problem značajno naglašava.

eSadržaji su skupi po svojoj izradi, načinu čuvanja i upravljanja. (Duncan,2003). Informacije o pravima i intelektualnom vlasništvu (IPR) su od izuzetne važnosti pri kreiranju digitalnih oblika pohranjivanja  te stvaranja repozitorija s podacima o vlasnicima, korisnicima, uvjetima i pravima pristupa, načinu korištenja. Problem intelektualnog vlasništva i autorskih prava primjenom ICT dobiva na značenju. Zato glavni akteri nastave moraju biti detaljno upoznati s informacijama o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima. U ovom kontekstu se naglašava različite oblike vlasništva i pripadnih prava (Casey, 2006).   

Pravno intelektualno vlasništvo i autorska prava se reguliraju propisima i zakonima na nivou države. U Hrvatskoj je ta problematika regulirana Zakonom o autorskom i srodnim pravima koji je donesen 2003. godine. Autor djela je je pak osoba koje je stvorila djelo. Autorska prava pripadaju autoru od trenutka stvaranja autorskog djela te nisu uvjetovana ispunjenjem bilo kakvih formalnosti.

Navedenim Zakonom izrijekom se spominju i računalni programi. U većini slučajeva, elektronički edukacijski materijali se mogu uvrstiti u  zaštićena djela. Upravljanje digitalnim pravima (DRT) je važno između ostalog i u obrazovanju (Rosenblatt&Dykstra, 2003). Međutim, opće je pravilo da ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti, nisu zaštićeni autorskim pravom (WIPO Copyright Treaty (1996), a postoje i druge iznimke određene Zakonom.    

Pravna regulacija faza nastave  i prava učesnika u jednom dijelu varijabilna je od faze do faze. Što smo više na obrazovnoj ljestvici okolnosti su drugačije, i osjetljivije u dijelu prava sudionika nastave. Istovremeno etički principi kao što su pristup, preciznosti, privatnost i vlasništvo dobivaju na značenju što se više penjemo.

eObrazovanje je organizacijski različito i zahtjeva izmjene u odrednicama i načinu realizacije.  Zakonska regulativa obrazovanja treba osnovni kostur bez obzira na nivo ili svrhu obrazovanja, ali zavisno o nivou ili svrsi zahtjeva i određene specifične dopune.  Redovno/obvezno obrazovanje regulirano je u potpunosti od strane resornog ministarsta. S aspekta prava osim podjele na državni i privatni sektor za razmatranje je važna i podjela na obrazovanje po potrebi aktivne djelatnosti i obrazovanje iz hobija.

Pozicija sudionika je pravno regulirana u okvirima obveznog obrazovanja ali je prividno „tuđa“ briga. Zakonodovac se pobrinuo i o nastavnom sadržaju propisujući ga.   Artikulacija nastavnog sadržaja je ipak posao nastavnika koji unoseći  sposobnost i kreativnost realizira „ad hoc“ autorsko djelo o kome za račun zakonodavca brinu tijela pedagoškog nadzora. Mogućnošću lakog biranja pripremljenih LO kod formiranja nastave po volji,  nastavnik može izgubiti na  kreativnosti. Zašto se mučiti, uzmi košaricu pa u SCORM. Međutim, može se zalutati u područje autoriziranih LO.   

Način zakonskog reguliranja autorskih prava i njima srodnih prava otkriva jednu „dražesnu“ činjenicu. Rješavanje sporova  koji mogu proizići iz kršenja tog Zakona su, barem u Republici Hrvatkoj, u nadležnosti Trgovačkog Suda Republike Hrvatske.  Time je eNastava posredno proglašena trgovinom. Neosporno je da će to uskoro i postati u potpunosti daje za pravo delegiranju takve nadležnosti.

Nastavni je sadržaj uobličen u određenu vrstu slijeda nazvanu ovisno o kontekstu tečaj, program, kolegij i sl. Koristeći  pripremljene obrazovne objekte nastavnik kreira nastavu. Pri tome nastavnik ili sam kreira sve potrebne elemente ili samo neke ili  konačno primjenjuje gotov tuđi program.  

Ostaje otvoreno pitanje autorskog dijela  nad  nastavnim sadržajem u kojem nastavnik ugrađuje svoje pedagoške, metodičke i ine sposobnosti.  Odricanje takvih prava svodi nastavnika na pukog interpretatora. Tretirati nastavni sadržaj, posebno u obveznom obrazovanju, kao autorsko djelo ili intelektualno vlasništvo, po našem mišljenju preporučljivo je samo u okvirima koji ga definiraju kao izvanserijsko ili na drugi način originalno djelo.

Implementacija ICT određuje način realizacije eNastave. Primjena tehnologije pak metodologijom određuje učinkovitost i potpunost realizacije. Nastava je nadalje uvjetovana posjedovanjem prava na dio sadržaja ili na cjelinu. Kako autorska, intelektualna i licencna prava zahtijevaju određeno obeštećenje autora/vlasnika jasno je da mogu onemogućiti izvedbu takve nastave zahtjevajući poštivanje određenih prava.

Kakvo je  tretiranja nastave i nastavnika u tom kontekstu intelektualnog vlasništva kao „zaštićene neopipljive svojine“? Nastavni sat je temporarno „opipljiva“ svojina koju kreira eNnastavnik. Nastavnik se pojavljuje kao potpisnik integralnog eSadržaja i potrebna je zaštita njegovog autorskog prava.  Drugačiji su odnosi kad je nastavnik interpretator tuđih sadržaja. „Demokratična“ sredina u odnosu na   krajnosti je mogućnost kreiranja eSadržaja  uz i kroz socijalni software i slične freeware.  

eNastava, posebice online oblik pak depersonalizira eUčenika. Učenik je virtualna pojavnost kojemu se mogu pridodati  neka druga obilježja. On kao konzument nastavnog sadržaja može neovlašteno konzumirati dodatne i slične sadržaje koji su tuđe vlasništvo i nisu u nadležnosti autora/tutora eSadržaja. Problem je kad ne možemo odrediti starosna dob eUčenika – problem maloljetnika. Posebno želimo istaknuti oblik „hobi obrazovanja“.  Konstruktivistički pristup učenju je intenzivno propagiran upravo eNastavom. Takve okolnosti postavljaju eUčenika u poziciju u kojoj se može iskazati kao originalni autor ili idejni poticatelj realizacije originalnog djela. Takvo djelo, pače samu ideju treba zaštiti na odgovarajući način. Obično je pristup takvoj nastavi  reguliran nekom vrstom ugovora, ali bi svaki takav ugovor trebao sadržavati i klauzule koje bi regulirale spomenutu situaciju.   

Reference: