U radu se iznose iskustva primjene IT u nastavi na kolegijima primjene računala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U skladu s Bolonjskom deklaracijom restrukturiran je nastavni plan, a u akademskoj godini 2005./06. na prvu godinu studija upisan je rekordan broj studenata. Iz tih je razloga uvedeno potpuno informatički podržano vođenje nastave na kolegijima primjene računala u arhitekturi. Namjera uvođenja novog oblika administriranja nastave zahtijevao je prethodna istraživanja i testiranja raznih aplikacija. Konačna odluka bilo je uvođenje sustava Sharepoint Services 2.0 za koji je pretpostavljeno da će omogućiti informatizaciju postupaka u izvođenju nastave bez intenzivne edukacije za njihovo korištenje. Stoga je organiziran sustav share (share.arhitekt.hr) koji je omogućio svim studentima i nastavnicima kolegija da kroz autoriziran pristup u svakom trenutku iz bilo kojeg računala na fakultetu ili od kuće koriste sustav uz prava pristupa pojedinim sadržajima. Ovaj sustav nije zamjena za ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta), već omogućuje intenzivnu izmjenu grafičkih podataka, što je izuzetno bitno u nastavi arhitekture.

Sustav je omogućio jednostavno i transparentno evidentiranje prisustva pojedinog studenta. Nastavnici s dopuštenim pravima imaju mogućnost evidentiranja, a sustav samostalno vodi popis i izračune dopuštenih izostanaka. Isti je način primijenjen i za praćenje uspjeha studenata na klauzurama; evidentiranje i ocjenjivanje vodi se neposredno nakon vježbi, a studenti imaju trenutni uvid u rezultate, kao i kvalitetu postignutih rezultata ostalih studenata.

Kontinuirano primanje informacija o svim promjenama sadržaja omogućeno je studentu porukama koje sustav za svakog prijavljenog korisnika šalje na njegovu elektroničku adresu. Koristan servis je i kalendarski pregled koji sažima sve događaje unesene od strane nastavnika. Komunikacija elektroničkom poštom sastavni je dio sustava, a omogućeno je i stvaranje rasprava za višesmjernu razmjenu informacija s većim brojem studenata te su otvorene rasprave o radu na programima, pripremama za klauzure, kao i za opća pitanja.

Tradicionalnu podjelu papirnatih zadataka zamijenio je mrežni sadržaj koji povezuje studenta s bazom prethodno pripremljenih zadataka koja, osim digitalnih podloga, sadržava i dodatne informacije poput Internet veza i informacije o autorima. Korekcije programa tijekom semestra kao i konačna predaja vršile su se predajom u digitalnom obliku direktnim slanjem u sustav (upload) na za to predviđeni prostor pri čemu su studenti nakon nekoliko dana uz svoj rad mogli pronaći opasku koja im je sugerirala nastavak rada.

Prethodni oblici predaje izvršenih zadataka za klauzure i programe, omogućili su trenutno stvaranje digitalne arhive grafičke materijale studentskih radova. Pristup arhivi dao je svakom studentu mogućnost uvida u kvalitetnije radove, usporedbu i poticaj za još bolji rad u nastavku. Iako transparentnost svih elemenata nastave, pa tako i rezultata pojedinog studenata, ulazi u domenu privatnosti, slobodan pristup ocjenama i njihovom uspoređivanju ne ostavlja mogućnost propustima jer student može i sam reagirati i provjeriti svoje rezultate s drugim kolegama. Unapređenje sustava (SPS verzija 3.0) omogućit će odabir oblika publiciranja vlastitih rezultata kao osobnih ili javnih, iako u studentskoj anketi nije bilo prigovora na slobodan prikaz rezultata.

Provjera kvalitete predstavlja važnu kariku u uspješnosti rada na svakom kolegiju. Sustavom se omogućuje jednostavno stvaranje upitnika koji mogu provjeriti ne samo zadovoljstvo studenata, već i otvoriti mogućnost dobivanja prijedloga i sugestija. Studentska anketa provedena nakon dva semestra korištenja sharea bila je anonimna što je omogućilo kvalitetne i pouzdane informacije. Od upisanih 240 studenata, anketu je ispunilo njih 176 (73%). Kompjuterski obrađeni podaci dali su, između ostalih, i vrijednosti vezane uz primjenu sharea u kolegiju.

Share se odrazio i na ispit kolegija za koji se student prijavljuje digitalnim putem, a na istim stranicama može se informirati i o svom uspjehu sa bilo kojeg kompjutera s Internet vezom.

Odaziv studenata na ovaj način korištenja informatičkih tehnologija u nastavi izrazito je pozitivan. Štoviše neki od prijedloga idu u smjeru potpune automatizacije, iako za kolegije u kojima je potreban i kreativni izričaj, neposredan rad sa studentom predstavlja još uvijek optimalan način prijenosa znanja. Sustav koji je u funkciji, omogućava svakom nastavniku samostalan rad bez prethodnog znanja o programiranju ili pripremi mrežnog sadržaja. Veza sa SQL bazama izvedena je preko jednostavnih alata koji ne zahtijevaju značajno predznanje već ideju osnovnog koncepta. Prikazani sustav je u prvoj godini svog funkcioniranja zadovoljio osnovne zahtjeve. Razvoje aplikacije na kojim je zasnovan omogućit će još jednostavnije funkcioniranje u budućnosti, kao i neke nove servise poput RSS-ova, blogova i wikija, osobnih prava nad svakim pojedinim sadržajem, podrška novim multimedijalnim sadržajima (Slide Library). Sve navedeno trebalo bi omogućiti tzv. „paperless“ kolegij, gdje će svi poslovi biti potpuno informatički zasnovani. Izrazito multimedijalni sadržaj posebno će doći do izražaja prilikom prilagodbe novog nastavnog materijala koji je u pripremi. Time će se težište prenijeti na sam sadržaj vježbi i rad sa studentima na konkretnim problemima, umjesto na nepotrebni utrošak vremena oko administriranja.

Već prije samog početka održavanje nastave akademske godine 2005/06 godine obavljena je preliminarna kritička selekcija, te su za neke segmente nastave (kao npr. održavanje samih vježbi i sl.) odabrane tradicionalne metode komunikacije kao ipak nezamjenjive.  Dalje, praktično iskustvo uporabe share sustava u nastavi, stečeno tokom te „eksperimentalne“ godine, pokazalo je koliko i kako je takav sustav primjenjiv za odabrane segmente nastave. Za većinu njih uporaba sharea značila je povećanje efikasnosnosti, preglednosti i kvalitete nastave, dok se za neke segmente, za koje bi direktna komunikacija ipak bila prikladnija (kao npr. Korekcija programa i konzultacije), zbog drastično povećanog broja studenata i niskih kapaciteta pokazao kao nezamjenjiv.

Kao zaključak može se reći kako nije dovoljno samo postaviti sustav i nekritički ga upotrijebiti na segmente nastave, već je nužno napraviti pažljivu procjenu kako i gdje ga implementirati da donese kvalitete efikasnosti i preglednosti digitalne komunikacije, a da se pritom i ne izgube prednosti tradicionalnih metoda u nastavi, što je posebno značajno kod obrazovanja arhitekata.