U praksi moderne kemije, računalna tehnologija prestaje biti samo pomoćnik a sve više postaje direktno zaslužna za krajnja postignuća. Učitelj koji uvodi novine u nastavu ima jedinstvenu priliku koristiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (ICT) ne samo kao podršku tradicionalnim obrazovnim ciljevima već i za kreiranje novih pedagoških metoda i za razvoj sposobnosti i vještina za cijeloživotno učenje.
Istražujući postignuća učenika u procesu učenja uz pomoć ICT-a, Fletcher (2003) je, sažimajući rezultate velikog broja studija, proveo meta-analizu kojom je utvrdio sljedeće: 

1. u primjeni računala s interaktivnom multimedijom utvrđen je efekt postignuća od 60%, a poboljšanje iskazano standardnom devijacijom je  oko 0.50 σ,
2. s primjenom inteligentnih tutorskih sustava utvrđen je efekt postignuća od 80%, a poboljšanje iskazano standardnom devijacijom je oko 0.84 σ,
3. s primjenom suvremenih inteligentnih tutorskih sustava utvrđen je efekt postignuća od 85%, a poboljšanje iskazano standardnom devijacijom je oko 1.05 σ.

Zainteresirani Fletcher-ovim rezultatima, vlastitim smo istraživanjem u sedmom i osmom razredu osnovne škole, pokušali utvrditi učinke učenja kemije uz pomoć inteligentnog tutorskog sustava (ITS) Extendend Tutor Expert System (xTEx-Sys).

PRISTUP ISTRAŽIVANJU
Istraživanje smo proveli u osnovnoj školi oca Petra Perice u Makarskoj na uzorku 89 učenika 7. i 8. razrednih odjeljenja a prema grupnom nacrtu s kontrolnom skupinom i opažanjem prije i poslije tretmana. Učenike iz svakog razrednog odjeljenja smo temeljem rezultata testa sposobnosti svrstali u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu, vodeći računa o njihovoj izjednačenosti.
Cilj nam je bio utvrditi mogu li inteligentni tutorski sustavi biti kvalitetna podrška učitelju u realizaciji tradicionalne nastave kemije u osnovnoj školi. Temeljem cilja smo postavili 3 nul-hipoteze:

1. H1 -«Nema razlike u učinkovitosti učenja između kontrolne i eksperimentalne skupine!»
2. H2 – «Nema razlike u zadovoljstvu učenja u okruženju xTEx-Sys-a u odnosu na tradicionalno učenje»
3. H3 – «Učenjem kemije uz pomoć xTEx-Sys-a ne raste interes za sadržajima tog nastavnog predmeta»

Prema nul-hipotezi H1 smo se odredili na osnovu rezultata 5 ispita znanja, a nul-hipoteze H2 i H3 smo razmatrali u svjetlu informacija prikupljenih anketnim upitnicima koje smo proveli prije i poslije eksperimenta.

REZULTATI
Kako bismo donijeli zaključak o učinku nezavisne varijable na uspješnost usvajanja nastavnih sadržaja iz kemije u sedmom razredu, izračunali smo prosječne vrijednosti svih rezultata, odredili smo aritmetičke sredine i pripadne standardne devijacije (tablica 1).

Tablica 1. Statistički podaci za kontrolnu i eksperimentalnu skupinu s obzirom na ukupne rezultate.

AS K	AS E	t-vrijednost	ss	P	N učenika K	N učenika E	SD K	SD E	F omjer varijanci
23,48053	25,69536	-1,23714	46	0,222314	24	24	7,000306	5,283785	1,755269

Na osnovu rezultata učenika sedmih razreda zaključujemo da, uzevši u obzir usvojeni kriterij značajnosti (P=0.05), moramo prihvatiti nul-hipotezu H1 koja glasi: «Nema razlike u učinkovitosti učenja kemije između kontrolne i eksperimentalne skupine».
Veličina učinka nezavisne varijable, zaokružena na dvije decimale, iznosi 0,36 σ. Uspoređujući dobivenu vrijednost s Fletcherovim (2003) rezultatima uočavamo značajno udaljavanje od 1,05 σ, koliko se postiže učenjem uz pomoć suvremenih inteligentnih tutorskih sustava.
Jednako kao i u slučaju sedmog razreda obradili smo rezultate svih ispita znanja učenika osmog razreda čije prosječne vrijednosti prikazujemo u tablici 2.

Tablica 2. Statistički podaci za kontrolnu i eksperimentalnu skupinu s obzirom na prosječne rezultate svih testova.

AS K	AS E	t-vrijednost	ss	P	N učenika K	N učenika E	SD K	SD E	F omjer varijanci
26,24000	30,94286	-2,22248	39	0,032119	20	21	7,614833	5,861448	1,687761

Apsolutna vrijednost dobivenog t-omjera (-2,22) je veća od granične iz čega proizlazi da je razlika statistički značajna odnosno da je eksperimentalna skupina pod utjecajem nezavisne varijable (model učenja uz pomoć xTEx-Sys-a) ostvarila statistički značajno bolje rezultate. Temeljem takvog rezultata smo odbacili nul-hipotezu H1 koja glasi: «Nema razlike u učinkovitosti učenja kemije između kontrolne i eksperimentalne skupine».

Veličina učinka nezavisne varijable iznosi 0,70 i približava se Fletcher-ovom rezultatu od 1,05.
Analizom podataka prikupljenih drugim anketnim upitnikom zauzeli smo stav prema H2 i H3 nul-hipotezi.

Velika većina učenika sedmih i osmih razreda (91.67% i 88%) smatra nastavu kemije uz pomoć računala i xTEx-Sys-a zanimljivijom od tradicionalne i želi nastaviti učiti kemiju u takvom okruženju (87.5% i 84%). Temeljem navedenog, odbacujemo nul-hipotezu H2 koja glasi: »Nema razlike u zadovoljstvu učenja u okruženju xTEx-Sys-a u odnosu na tradicionalno učenje».

Rezultat od 75% učenika sedmog razreda koji iskazuje porast interesa za učenjem kemije je pomalo iznenađujući s obzirom da su nastavnika kemije ocijenili zanimljivim i jasnim poučavateljem a nastavne sadržaje kemije jednostavnima i laganima. Iako u nešto manjem omjeru (64%), i učenici osmog razreda većinom iskazuju porast interesa. Temeljem većine odgovora koji ukazuju na porast interesa za učenjem  kemije, odbacili smo nul-hipotezu H3 koja glasi «Učenjem kemije uz pomoć xTEx-Sys-a ne raste interes za sadržajima tog nastavnog predmeta».

Na kraju, možemo zaključiti, ITS u učenju i poučavanju kemije osiguravaju nastavniku i učenicima jedinstvenu podršku u vidu proširenja palete kvalitetnih nastavnih metoda i oblika rada uz individualan pristup i korištenje suvremenih nastavnih sredstava.